Još jedan dan
Rutina.
Davno otrcan početak,
smrznuto jutro
raspakuje dan.
Od želje je ostala potreba
i nešto navike da ti se obraćam.
Kada me ne slušaš i ne čuješ,
A ja to odavno već znam.
U mislima oproštaj napišem
Kratak i jasan epitaf.
Rutina.
Kafa u istoj šolji.
U zoru vozovi prolaze,
putevi vode od nas.
Ja biram papir za pismo,
Ti kradeš i reč i glas.
I kafu, i jutro i zimu
I naviku, želju i san,
Jednom ću reći – dosta je!
Uzmi, još jedan dan.





Ne znam da li umišljam ili smo stvarno počeli da utičemo jedno na drugo?
Nisam siguran koji je tačan odgovor, ali ne bih imao ništa protiv…